« SRCE | NJEMU...STO BUDI MOJE LEPTIRE »
Jeseni prosle u bolu sam grcala
zbog ljubavi izgubljene gorko plakala.
Sve mi je bilo tuzno i sivo...
Jeseni ove zbog ljubavi nove srce moje opet je zivo.
Jeseni prosle mislih da je kraj
da nicega za me nema vise.
Al zivot mi pokaza svoj sjaj
i moja dusa opet vesele pesme pise.
Opet vidim boje sveta,
i sarenu jesen tu.
Srce mi se ko maj rascveta
kad on je kraj mene tu.
Zivot je cudo, i kad se najmanje nadas
nebo ti otvori vrata nova.
I dok mislis da padas,
ka tebi leti ljubav nova.
da spasi ti srce da spasi dusu,
da opet vidis sve boje sveta,
da ti se opet srce ko maj rascveta.



upravu si
Zivot je cudo, samo zasto nekad mora tako da boli?
mazo...da znam odmah bih ti rekla...boli valjda da nas podseti da smo zivi..ili da vise cenimo lepe i srecne dane..sta znam