Categories
My Links

« SILUETE | Hristos Voskrese dragi blogeri »

PROSTA ISTORIJA
vilabezkrila | 03 April, 2010 08:25

vile

Proslo je sve; i jedva dusu dirne

secanja talas drag,

ko s veceri kad tihom vodom pirne

 daleki vetar blag.

Proslo je sve sto bolelo me ikad!

O, laz je da se ne zaceli nikad

rana i radosti trag!

Bez nespokojstva , bez srdzbe, bez krika,

secam se danas ja

ljubavi nase, tvoga smeha, tvoga lika;

a srce jedva zna

za uzas dana, za besane noci,

za kletve da se ziveti nece moci,

za gorke snove bez sna.

Kako se mirno pozdravljamo sada!

Ni bol, ni gnev, ni strah.

Proslo je sve.-I samo katkad , kad

mesecev takne me prah,

dusu mi talas jedan jedva dirne,

ko tihu vodu u veceri mirne

dalekog vetra dah. 

                        Velimir Zivojinovic Massuka 

 #
User Comments
(no subject) [Reply]
unajedina | 03 April, 2010 09:03

Reci mi molim te Vilo,da li zaista sve prodje?Besane noci,gorki snovi bez sna,bol,praznina?Kletva da se ziveti nece moci?Bol,gnev,strah?
Meni se sad cini da nema svetlosti,nema nade.
Posle kog vremena bude bolje,ma samo u smislu da mogu zaspati,da ujutru nemam rupu u stomaku?Samo toliko.
Pozdrav :*

(no subject) [Reply]
vilabezkrila | 03 April, 2010 09:24

prodje una...ja nemam vise besanih noci..ni gorkih snova bez sna..bol je jos uvek tu prisutna, ali se trudim da je ignorisem, mada mesastavi ponekad..pre neki dan me koleginica jedna koja je upucena u moje ljubavne muke pita kako sam..kako prezivljavam dane, da li mi nedostaje "onaj" ..i ja joj kazem kakosam ga molila preklinjala..zamalo da me namlati tamo na poslu..:)) kaze mi jesi li ti normalna..ja joj pokazem poruke sto mi je slao..uvrede servirane na srebrnom posluzavniku..i ona mi da savet.." kad god padnes u depresiju u bedak, a ti napravi veliko spremanje..radi nesto..bilo sta sto ti nece dati vremena da razmisljas suvise puno..nesto sto ce te i fizicki izmoriti pa kad legnes uvece zaspaces od umora.." i ja je poslusam..okrenula sam kucu naglavacke..i sada sedim i gledamkako je sve lepo i sjajno i cisto..pricam sa decicom..zezamo se..dogovorih se sa nekim drugaricama da odemo u zivot malo ovih dana posle Vaskrsa..Bol, gnev , strah su tu..ooo jos kako su tu..ako si citala moj prethodni post mozda si osetila koliko je straha u njemu..ali mora se dalje..mi to zasluzujemo draga moja..da krenemo dalje..meni jos uvek stoji rupa u stomaku zbog razvoda, a proslo je vec dve ipo godine...neke stvari ostaju za ceo zivot mila moja..ne mogu se obrisati..ali blede vremenom, kao fotografije i na kraju ne prepoznajes lica na pozuteloj slici..
Pusti neka ono sto je bilo ostane tamo gde mu je i mesto..u proslosti..jer cak i da mozes da popravis nesto nikakda ne bi to bilo ono sto je bilo..to su fleke koje se ne mogu oprati..odboluj,isplaci more suza..a onda stegni srce i kreni napred..zastrasujuce je znam, ali i ti , i ja i bilo ko ko je prosao kroz slicno zasluzuje jos jednu sansu..koliko vremena treba..pa to zavisi od tebe i od okolnosti u kojima si..ja sam resila cvrsto da krenem dalje..pa kako bude..neko ma koliko da je dobar, me ne zasluzuje posle svih onih uvreda koje mij eservirao..a i ja jega ne zasluzujem zbog iste stvari..
Izvuci pouke iz onog sto si prosla i obogacena novim lekcijama zivotnim, mudrija, krenoi dalje mila moja..zivot je suvise kratak da bi ga trosili na suze, bol ,patnju zbog nekih koji nas se i ne sete..ljubim te