Dok lezim na grudima tvojim

i slusam tvog srca ritam.

Grlis me cvrsto rukama svojim

san li je il' stvarnost u sebi se pitam.

U pogledu , u poljupcu, dodiru tvom

za mojim telom ti osetim glad.

I dok ti se predajem u trenu tom,

pitam se istina il' laz je sve ovo sad.

O kako bih da ti dam neznost moju svu!

Al' mi u trenu zastane dah.

Sta ako samo sanjam i ti nisi tu?

Probudicu se, toga me je strah.

Strah me da te volim

jer znam i ti otici ces jednom,

A ja snage vise nemam da se borim

sa samocom, tugom i bolom. 

Od dodira tvoga zadrhtim

ko na vetru list breze,

i tako jako te pozelim

od zelje te se tuge razbeze.

Poljubac tvoj je sladak kao med

i pogled sto me miluje

u trenutku zaboravljam na sve

i jedino zelim sa usana tvojih da pijem.

I nisu bitne razlike nase

sve se pred tvojim osmehom rusi.

Pokraj tebe tuge me se plase

leptiri plesu po mojoj dusi.

Sva mi se dusa kraj te rascvala

kao livada sto cveta s proleca.

U zagrljaju tvom ja sam poletela

srce se proslih tuga vise i ne seca.

Budna , ociju otvorenih sanjam

u zagrljaju tvom zvezde brojim

ne ocekujem nista , nicemu se ne nadam

u trenutku ovom dajem ti se i volim.

Sta je juce bilo to me ne zanima,

sta nosi novi dan , videcemo,

Danas ti si sa mnom, danas te imam

danas budi moj dusom i telom. 

Prva knjiga Mojsijeva koja se jos zove i Postajanje

Glava 9.

stih 8-16

"I rece Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreci;

A ja evo postavljam zavjet svoj sa vama i sa vasim sjemenom nakon vas,

i sa svijem zivotinjama, sto su s vama od ptica,od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga sto je s vama, sa svacim sto je izaslo iz kovcega, i sa svijem zverijem zemaljskim.

Postavljam zavjet svoj sa vama, te od sele nece ni jedno tjelo poginuti od potopa, niti ce vise biti potopa da zatre zemlju.

I rece Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmedju sebe i svake zive tvari, koja je s vama do vjeka:

Metnuo sam dugu svoju u oblake,da bude znak zavjeta izmedju mene i zemlje.

Pa kad oblake navucem na zemlju vidjece se duga u oblacima,

I opomenucu se zavjeta svojega koji je izmedju mene i vas i svake duse zive u svakom tijelu , i nece vise biti potopa da zatre svako tijelo

Duga ce biti u oblacima, pa cu je pogledati, i opomenucu se vijecnoga zavjeta izmedju Boga i svake duse zive u svakom tijelu koje je na zemlji.

I rece Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam ucinio izmedju sebe i svakog tjela na zemlji."

Prva knjiga Mojsijeva koja se jos zove i Postajanje

Glava 9.

stih 8-16

"I rece Bog Noju i sinovima njegovijem s njim, govoreci;

A ja evo postavljam zavjet svoj sa vama i sa vasim sjemenom nakon vas,

i sa svijem zivotinjama, sto su s vama od ptica,od stoke i od svega zvijerja zemaljskoga sto je s vama, sa svacim sto je izaslo iz kovcega, i sa svijem zverijem zemaljskim.

Postavljam zavjet svoj sa vama, te od sele nece ni jedno tjelo poginuti od potopa, niti ce vise biti potopa da zatre zemlju.

I rece Bog: evo znak zavjeta koji postavljam izmedju sebe i svake zive tvari, koja je s vama do vjeka:

Metnuo sam dugu svoju u oblake,da bude znak zavjeta izmedju mene i zemlje.

Pa kad oblake navucem na zemlju vidjece se duga u oblacima,

I opomenucu se zavjeta svojega koji je izmedju mene i vas i svake duse zive u svakom tijelu , i nece vise biti potopa da zatre svako tijelo

Duga ce biti u oblacima, pa cu je pogledati, i opomenucu se vijecnoga zavjeta izmedju Boga i svake duse zive u svakom tijelu koje je na zemlji.

I rece Bog Noju: to je znak zavjeta koji sam ucinio izmedju sebe i svakog tjela na zemlji."

Uvek kada isplaniram nesto, desi se nesto i pokvari mi planove. Lepo kazu "pravi planove da zasmejes Boga" . I vala bas...

Ovaj zivot definitivno nije fer...

Meni neko drag i blizak ima zdrastvenih problema...Mislim ovi sa Neba su mogli i mene da pogode tom boljkom..

Valjda ce sve biti dobro na kraju...

Molim se veceras Tebi Svevisnji

za zdravlje mojih najblizih.

za  osmeh i miran san

za jos jedan prozivljen dan.

Zahvaljujem Tebi Svevisnji

za sve darove koje si mi dao

sto si me od svih zala cuvao

Molim te ove noci Gospode

sacuvaj mi u zdravlju sve poznate

i one koje manje znam,

cuvaj i one koje ne poznajem

sve one koji me vole

i one koji su me voleli

cuvaj Gospode i one koji me mrze

Pokazi nam put

osvetli nam staze

pomozi nam da otvorimo srca

i ljubav beskrajnu u njih pustimo.

Daj nam snage da putem

koji si nam Ti odredio

hodimo uspravno s Tvojim imenom na usnama

 i ne dozvoli da se ogresimo o najmilije,

ili o nepoznate..

I oprosti nam sve grehe i greske...

Amin

Sutra je novi dan... 

Poljubi me , ocaraj me sobom 

pa da u tom trenu zaboravim sve 

i tako sva opijena tobom 

da cela predam ti se.

Dodirni me, da zadrhtim od dodira tvog,

da mi kolena klecnu od blizine tvoje  

i da cujem lupanje srca svog 

kad se usne moje sa tvojima spoje.

Uzmi me , oseti moje zelje zar, 

u trenu dok se spajaju nasa tela dva  

da na trenutak nebo dotaknem bar,

Prosipa se kisa nad gradom

sliva se niz tek olistalo granje 

ulice disu prolecnom tisinom

jos jedno jutro se sprema da svane.

Navalise se oblaci sivi

na krovove i jablanove

al ipak sve novim zivotom zivi

sve na radost zove. 

Dusom mojom cveta jasmin beli 

smeh na usnama sniva

srce da voli opet zeli

voljena sam i opet ziva

Proleca dah osecam..

na kosi i vratu, u nozdrvama

Pozelim da krila rasirim tad

i poletim ka plavim visinama.

Prolece je posulo svoj sneg mirisni

po granama grmlja i po vocu

i opet slavuji pevaju nocu.

Rastuzi me pesma tih ptica malenih

sete me na reci neke izdajnicke

Al osmeh mi se otme na usnama

kad ugledam Sunce tek probudjeno

kako se u reci ogleda..

I idem dalje..osmeh taj cuvam

i negujem ga sa cveticima sto mi krase put

sa jabukom procvalom kraj staze

i golubom i golubicom sto se maze...

Hocu da zivim..da letim.

Sama ili sa nekim...sa njim.

Hocu da volim, da ljubim

da zagrlim jako prirodu svu

da je skrijem u srcu tu...

i da se zagledam u nebo zvezdano

s veceri dok peva slavuj mali

i dok po meni padaju mirisne pahulje cvetne

i pitam se dal smo slucajno tu

ili sve neki svoj smisao ima

i svako se mora sa nekim da sretne.

Zelim da dusu pospem prasinom zvezda

da volim, da opet blistam

zelim i hocu...opet volecu

sretna ko neko dete malo

sto voli sve bez razlike.

Volecu i ja opet nebeske slike

i bicu opet ono sto sam bila

radosna i nasmejana Banatska vila... 

Nestaju sve moje barijere, svi moji bedemi se sada ruse. Ti imas moc da jednim osmehom i pogledom me razoruzas. I dobrovoljno ostavljam koplja i stitove. Pustas me da letim, i srecan si samo sa mrvicom sebe sto ti dajem. Ti...Ti sto si me zasipao pogledima toplim zadnjih dve godine  i recima me kitio ko zvezdama..Sada sam u rukama tvojim ko cvet sto se rasvetava po prvi put.

Rekao si "svaka tvoja zelja je za mene zapovest" znas li da to govori samo dobri duh iz boce..jesi li ti moj dobri duh? He, pa cak po malo i licis na jednog..onako veliki..moj dobrocudni meda..

Ti si izgleda ono sta sam trazila svuda.Isla sam tako daleko da nadjem i nisam nalazila, nalazila sam samo laz i prevare...a ti si bio tu..na dohvat ruke, ali te ja , kako ti rece , nisam videla jer mi je nosic u oblacima.."Spusti nosic curice" , rece mi , "ali samo malo...i gledni okolo..onako sa visine..da ne propustis vazne stvari.."

Ucicu od tebe, treba mi to..ti dobro poznajes ljude, zivot te je naucio..dosta si nanizao godina..uspesnih, koje na tebi traga nisu ostavile pa sam ja mislila da smo skoro vrsnjaci..ali nismo..i to me muci pomalo...ali rekoh..rusis ti sve moje barijere i bedeme...

Tvoji poljubac je sladak..kao med i budi u meni nesto sto nisam osetila jos..a ti cekas..ne diras me..cekas da ja tebe potrazim..i ja te trazim, a nikoga nisam trazila do sada, uvek sam ja cekala da me potraze..

Ti...

Neka traje koliko traje..ja cu uzivati do poslednjeg daha, poljupca..do kraja... 

Na usnama osmeh blag

u oku se zvezde skrise opet;

na vratu proleca dah

srce se sprema za novi let.

Iza mene su oblaci kise

predamnom livada cvetna

dusa moja ne pati vise

dusa moja opet je sretna.

Na nebu beli oblak,

u stopama korak veseo lak.

Zaboravljam patnju bol i tugu

prstima dodoirujem dugu

U grudima leptira let

zatvaram oci. Zivot je lep! 

Proslo je sve; i jedva dusu dirne

secanja talas drag,

ko s veceri kad tihom vodom pirne

 daleki vetar blag.

Proslo je sve sto bolelo me ikad!

O, laz je da se ne zaceli nikad

rana i radosti trag!

Bez nespokojstva , bez srdzbe, bez krika,

secam se danas ja

ljubavi nase, tvoga smeha, tvoga lika;

a srce jedva zna

za uzas dana, za besane noci,

za kletve da se ziveti nece moci,

za gorke snove bez sna.

Kako se mirno pozdravljamo sada!

Ni bol, ni gnev, ni strah.

Proslo je sve.-I samo katkad , kad

mesecev takne me prah,

dusu mi talas jedan jedva dirne,

ko tihu vodu u veceri mirne

dalekog vetra dah. 

                        Velimir Zivojinovic Massuka