Dok lezim na grudima tvojim
i slusam tvog srca ritam.
Grlis me cvrsto rukama svojim
san li je il' stvarnost u sebi se pitam.
U pogledu , u poljupcu, dodiru tvom
za mojim telom ti osetim glad.
I dok ti se predajem u trenu tom,
pitam se istina il' laz je sve ovo sad.
O kako bih da ti dam neznost moju svu!
Al' mi u trenu zastane dah.
Sta ako samo sanjam i ti nisi tu?
Probudicu se, toga me je strah.
Strah me da te volim
jer znam i ti otici ces jednom,
A ja snage vise nemam da se borim
sa samocom, tugom i bolom.



...sanjaš na javi...nije san...
mozda i jeste sanjarenja...trenutno sam ni na nebu ni na zemlji...a to mrzim najvise na svetu...
Snage imas.Krila jacaju.Nemoj da se plasis,prepusti se.Tebe strahovi i paralizuju da ne budes srecna.Zbog glupog straha i pravis gluposti,kao da ne zelis da budes srecna,nego hoces da patis i sazaljevas sebe.Nema toga.Iskljuci mozak.Dan po da.Pusti srce da te vodi...
:*
una draga...nije mozak ovde problem ni strah...ni krila moja...samo posmatram ja ljude...posmatram njega...i nesto fali...ne znam sta...jednom je sve o.k. drugi put led medju nama...jednom njegove ruke pale moju kozu ..drugi put nista....ne znam...zbunjena sam...jednom me zove pet puta na dan pa onda cuti danima...jednom vidim u ocima njegovim zar i strast drugi put mi zagvaljuje na ljubaznosti ?! ne znam...matora sam ja za te igrarije...jako matora..