« STRAH ME DA TE VOLIM | KUKAVICE SAME OSTAJU »
Nema više tuge u očima mojim
sada samo zvezda radosti tamo sja.
Duša se moja kupa u pogledima tvojim
Tvojom ljubavlju obasjana sam ja.
Obrisao si sve suze moje
i vešto crtaš mi osmeh na licu
Zbog tebe se razlivaju dugine boje
po mom telu i mome srcu.
Ne uzdiše tuga više mojim glasom
Kraj tebe sada osmehe brojim.
Ti me čuvaš, ljubiš , zoveš me svojom malom
a ja se više tuge ne bojim.
Uparvo napisah na jdnom forumu kao odgovor na temu "umete li tužni da budete"
Pozdrav divni blogerski svete...grlim vas sve....



Ovo mi se BAŠ dopada. Predlažem palačinke za današnji meni, da proslaviš lepu pesmu. Važi?
palačinke će biti...moje palačinke komšijski pekmez..ala će umažem prstići..he he he..a možda počnem ja i nešto komplikovanije da pravim tj da kuvam a sve iz ljubavi he he he moraću dapotražim onu knjižurinu recepata koju zabacih u neki budzak..da se podsetim malo..
Ne moraš, samo kreneš po blogu domacice i nastasje, a imaš poneki recept i kod mene :)
e nastasja....dobro me podseti...ona mi poslla mailom nacrtano objašnjenje za kiflice...kako se prave..ali ja još uvek vodim rat sa mojom rernom :(((...hvala draga
Srecna sam zbog tebe.Ti si mi uzor kako svaki bol i promasaj moze da se prezivi,i da se krene dalje...
Ljubim moju Vilu kojoj jacaju krila,svakim danom sve vise i vise... :*
draga moja una sve moye da se prezivi i prevayidje...toliko toga sam prosla...toliko tuge, padova,i tu sam, idem dalje...kao feniks...jos jaca i jos lepsa...ljubim te i ne daj se...