« Pet kajanja na samrti | Od kada za tebe znam »
Ne, nemoj mi reci da volis me.
Zadrzi dah da ne postane rec.
Umesto toga, samo jako zagrli me;
pogledaj na Istoku se novi dan radja vec.
Ne, nemoj , da me volis , mi reci.
Misao tu u svom srcu skri.
Poljupci nek poteku umesto reci.
Zagrli me jako dok novi dan zri.
Pusti me da slutim
tvojih osecanja zar.
Vidis da i ja cutim,
a dusu ti dajem na dar.



Mala, znaš li da ti je ovo najlepša pesma?
S' oproštenjem da i ja prokomentarišem nešto :P Fina pesmica, mada ne volim ovaj žanr poezije, ali dobro. Možda bi trebalo da probaš stilom slobodnog pisanja, bez rimovanja, jer ti se pruža mogućnost da ispišeš baš ono što misliš, a ne da tražiš reč koja je približna tome, ali se rimuje. :))) Sve u svemu, ok.
Sanjarenja..dal je najlepsa nije na meni da sudim..al mogu da kazem da je sa dna srca, a napisana posle jedne izjave jednog 55-o godisnjaka koja glasi ovako: zabo jedna! e bre da mi je neko rekao da cu jednu takvu zabu kao sto si ti, da...da...da... simpatisem toliko! :-))))) ljubav nema veze sa godinama. na isti nacin zapetlja jezik i petnaestogodisnjaku kao i pedesetogodisnjaku. Hvala na komentaru. lagala bi kad bi rekla da ne godi i da mi ne znaci.
Ti voliš... iskreno i čisto!
Zato teku kao reka stihovi tvoji
i lepe nam se za dušu:)))
Jahaz..kad pisem pesmu nikad ne trazim reč..ona se sama pojavi..a imam i takvih bezrimnih tekstova. pozdrav
Da, ali podsvesno biraš reč koja odgovara rimi. Nebitno... :))) Samo piši što više :)))