Categories
My Links

« Десанка Максимовић: СРЕЋА | Pusti me da slutim »

Pet kajanja na samrti
vilabezkrila | 07 Decembar, 2011 14:37

Ako bi ste sutra umrli, da li biste otisli na onaj svet mirne duse?

Ovde navodim pet najcescih kajanja.

1. Voleo bih da sam imao snage da zivim zivot kako sam ja zeleo a ne kako su drugi od mene ocekivali.

Kad ljudi shvate da im je zivot skoro na kraju i kad na njega gledaju sa jasnocom shvate da su im mnogi snovi ostali ne ispunjeni.Mnogi ljudi umiru znajuci da su neke izbore u svom zivotu mogli da naprave a i nisu morali. Od trenutka kada izgubimo zdravlje shvatamo da nam zdravlje donosi slobodu koju malo ljudi  uvidjaju, sve dok zdravlje ne izgube.

2. Voleo bi da nisam radio toliko puno

Ovo je najcesce kajanje muskog dela sveta. Mnogi, kad se susretnu sa smrcu zazale sto nisu manje radili, a vise vremena proveli sa svojim najblizima.

3. Voleo bih da sam imao hrabrosti da iskazem svoja osecanja

Mnogi ljudi potiskuju svoja osecanja da bi bili u miru sa ostatkom sveta. Kao rezultat toga pocinju da zive jednim mediokritetskim zivotom i nikada ne postaju onakvi  kakvi bi zaista mogli da budu. Mnoge bolesti su u bliskoj vezi sa gorcinom i besom koje covek  cuva u sebi.

4. Voleo bih da sam ostao u kontaktu sa prijateljima.

Mnogi ljudi na nekoliko dana,nedelja pred svoju smrt zale sto su zapostavili svoje prijatelje i tada nisu u mogucnosti da potraze svoje davnasnje prijatelje i nadoknade izgubljeno vreme. Svakome nedostaju prijatelji na samrti.

5.Voleo bih da sam sebi dozvolio da budem srecniji

Mnogi ne shvataju sve do samog kraja da je biti srecan ustvari nas izbor. Ostaju zaglavljeni u svojim navikama i takozvanom komfortu familijarnosti bojeci se promena. Lakse im je da zive ustaljenim zivotom pa makar on bio i bez smeha , nego da naprave neku promenu i budu srecniji.

 #
User Comments
(no subject) [Reply]
muckos | 07 Decembar, 2011 16:29

uf, teska tema, zaista. Ali veoma pametno pitanje... Ne znam da li bih otisla mirne duse. U ovom trenutku mozda i bih, Samo jer mi je sve ravno, ali sutre vec mozda i ne bih.

(no subject) [Reply]
suky | 07 Decembar, 2011 17:32

hm...
još kad bi smo poslušali starije... ;)

(no subject) [Reply]
Persefona | 07 Decembar, 2011 19:06

ako bih sutra umrla?

bojim se da neću moći... imm još neka posla da si površim:)))

ps moja savest je kao uzburkano more... ne znam što da ti rečem, a da budem iskrena:)))

(no subject) [Reply]
vilabezkrila | 08 Decembar, 2011 18:40

poenta celog teksta je da kad nam kucne taj cas da se ne kajemo tj. dok smo jos zivii zdravi da uradimo sve sto je potrebno da se ne bi ni zbog cega kajali na samrti

(no subject) [Reply]
jahaz | 16 Decembar, 2011 20:26

Posle življenja, nema kajanja. :D