« 18 GODINA | MESECEVA CAROLIJA »
Gledam sebe na toj slici,
osmeh mi lice krasi.
tako sam izgledala dok voleo me Ti si
sada mi suza radost gasi.
Zatvorim oci jako,
da suza iz oka ne sklizne
i samo uzdahnem tako,
a srce se ko kamen stisne.
Hrabrim sebe samu,
da bice sve bolje jednog dana.
Potonem u nocnu tamu
i shvatim koliko sam sama.
Obrisem tada te suze izdajice
i kazem sebi : "Glavu gore".
Ne sanjaj snove sanjalice
pusti nek proslost k'o vatre zgore.



Ne plači, suza nije vredan. I da, glavu gore!
Prelepa.Samo ta lepota ce uvek isijavati iz tebe bio on tu ili ne,to je prosto nesto sto nosis u sebi.Neunistivo.
Smesko :-)
unajedina imam utisak da me ti ovde najbolje razumes...i da shvatas sve moje borbe sa samom sobom i okolinom....pozdrav tebi i za tebe jedan :-)
Јака си ти и успећеш и ово да преболиш.
Све најбоље желим, драга :*
Najteze je biti ostavljen,
i svakom je njegova muka najteza. Nije lako ni ostavljati. No, to su vec teska filozofska razmisljanja iliti razum,ljubav, sujeta, komsiluk ...
Po meni treba stati na loptu i dobro razmisliti.
Ne treba snagu trositi na ono sto je bilo, vec sta ce biti, a tada ce i ovo lepo lice jos lepse sijati, veruj mi.
Pozdrav.
:))
Lepota je u ocima onog koji gleda.
Ko ne ume da gleda njegov gubitak.
Samo hrabro....imas i bez njega razloga za ovakav osmeh.
Ravnodusnost je ono sto sad osecam,a pesma nasta pre par dana spontano na jednom forumu,pozdrav svima
Vilo, ovakav osmeh treba zaslužiti, sigurno će se naći onaj koji će se boriti za njega.