Opet je ljubav k'o lopov,
u srce moje prste zavukla,
trazeci po praznom dzepu duse moje,
onu mrvicu sto fali,
da se ljubavi vatra raspali.
I otimah se ja kao dete
sto ga , umornog, teraju u snove,
pa pod vlast istih padne do zore..
Ne vredi...
I ovaj put ce ljubav
srce da mi opljacka;
da ga pohara i praznog ostavi.
I ovaj put ce srce slomljeno
krvlju svojom dusu da ispuni.
I ovaj put ce potoci suza
niz obraz da se sliju.
Znam to...Dusa oseca..
Oblaci tuge u oku se kriju..
Lanci i katanci kojima srce vezah
nisu jaki dovoljno;
okovi kojima dusi krila svezah
padose sami.
I tek krila sto rasirih u punom sjaju
lomim ih svojim sumnjama i strahovima.
I opet cu na kolena pasti
u kaljugu osecanja vlastitih.
I opet cu proklinjati dan i cas kad se rodih
i opet zvacu smrt da mi dusu uzme
Opet...
Al' samo tako je jedino vredno ziveti
pa makar srce uz put izgubila,
pa makar boleleo, pa makar patila...
Jer samo tako i treba ziveti
voleti do poslednjeg daha....
