Zasto Vila bez krila?
vilabezkrila | 11 Avgust, 2009 13:08
Pre nekog vremena jedan bloger pustio je post sa slikama Vila,a jedna blogerka,cini mi se, je prokomentarisala da sve vile na pomenutim slikama imaju krila. U tom trenutku osetih se pomalo u obavezi da objasnim zasto je moj nadimak ovde upravo "vila bez krila". Kao prvo ,smatram da nasi nadimci dolaze iz nase podsvesti i opisuju nas onako kako mi sebe vidimo duboko negde u nasim dusama ,a nismo ni svesni toga. Ako malo porazmislite o svom nadimku koji koristite ovde ili na nekom drugom mestu u virtuelnom svetu videcete i sami da sam u pravu,naravno postoje i drugaciji nacini odabira nadimka,ali u mom slucaju vazi ovaj prvi nacin.Sad se mozda pitate zasto sam ja bez krila,ko mi je uzeo krila..itd...ta su mi pitanja vec puno puta postavili a sada po prvi put pokusacu da objasnim,nadam se da cu da uspem i da cete shvatiti poentu. Elem, licno mislim da se svi mi radjamo sa krilima,neko malo manjim ,a neko sa vecim. Kad kazem krila ustvari mislim na one nase potencijale u obliku raznih talenata. U zavisnosti od okoline,nasih roditelja i jos nekih spoljnih faktora, nasa krila bivaju negovana ili odsecena i pocupana. Kao malo dete bila sam veoma mirna i poslusna i majka nije imala vecih problema sa mnom,osim sto nije smela da ostavlja na dohvat mojih malenih rucica razne aparate kao sto su tranzistori na primer jer bih ja to rastavila na sastavne delove da vidim sta ima unutra :) kasnije, bila sam veoma pitljivo dete,koje je znalo da postavi molion pitanja i pod pitanja na koje je moja majka strpljivo odgovarala,hvala joj na tome. U skolu sam krenula sa 6.godina i iskreno prva tri razreda ubih se od dosade,dok su moji drugari sricali reci i muku mucili sa pisanjem ja sam to sve znala jos iz zabavista i ranije,tako da me je ucitelj upisao u biblioteku da me spase dosadjivanja,hvala mu na tome.U tom uzrastu sam htela da sviram klavir..na zalost ,osim sto nije bilo muzicke skole u mom mestu,sto majka nije mogla,a i da je mogla,nije htela, da mi omoguci pohadjanje pomenute skole ,nikada nisam ozbiljno zasvirala na klaviru. Talenat nije problem,muzika mi je u genima i skoro cela familija je na neki nacin upletena u muziku,deda je svirao nekoliko instrumenata.tetka je solo pevac,sestra od tetke je magistar violoncela,ali nije bilo mogucnosti..:( Negde u 6. razredu pocinjem da se interesujem za crtanje. S najboljom,tada,drugaricom otkrivah svet boja i nijansi i prvo nespretno ,a zatim sve sigurnije i sigurnije povlacismo preko papira olovku ,i nastase prvi crtezi koji zavrsise na skolskom panou.Medjutim moja majka ne hte da cuje da mi slikarstvo postane profesija i na veoma suptilan nacin me odvoji od crtanja,dok su roditelji moje drugarice imali sasvim suprotan stav i svoje dete gurali u pravcu razvijanja talenta.Rezultat: moja drugarica je danas priznati akademski slikar,sa izlozbama i svime sto uz to ide. Roditelji obicno lece svoje neke komplekse na svojoj deci ,pa je i moja majka lecila svoje na meni ,pa kad je stiglo vreme da odaberem svoje buduce zanimanje,nijedno nije dolazilo u obzir osim tekstila,tacnije krojacko-sivackog zanata.Medicina,turizam,jezici..sve je to bilo "neprofitabilno" za moju majku i ja sam na kraju upisala ono sto je ona zelela. Moji snovi ,moje zelje nisu se racunali. Danas sam zarobljena poslom koji ne volim,blago receno..odavno nisam nacrtala nista,a ni odsvirala..posekli mi krila potpuno pa puzim po zemlji. Mada i ja sam se potrudila da samu sebe dokusurim uletevsi u brak sa samo 17 godina i radjajuci decu.Sto i nije tako lose ispalo obzirom u kakvom vremenu sam zivela..mislim na politicku situaciju u nasoj zemlji u periodu 1992-2002...sankcije i ostalo... Eto kako ljudi ostanu bez krila. Ali nije u zivotu bas sve tako crno i jadno.. Kada me je ucitelj upisao u biblioteku i kada sam savladala tecno citanje ,volela sam da citam bajke..pa sam u jednom trenutku pozelela da i sama napisem nesto.Svoj talenat za pisanje sam pokazivala u raznim sastavima koje nam je nastavnica davala za domace zadatke,i za koje sam bila uvek pohvaljivana od strane iste.Trudila sam se da savladam gramatiku da bi moje pisanje bilo i gramaticki ispravno i u tome mi je veoma pomogla profesorka knjizevnosti i srpskog jezika u srednjoj skoli.I dalje sam citala izuzetno puno. Nekako kad sam zaplivala u bracne vode zaboravih na pisanje,bilo je tu drugih nekih obaveza koje su prevagnule..a onda..upoznah nekog ko me je svojski ohrabrivao i veoma suptilno naveo da se latim "pera" i pocnem opet da pisem..Prvo sto napisah bese bajka.."bajka o kapetanu i lepoj trgovcevoj kceri" ..mozda je pustim i ovde jednog dana..Zahvaljujuci njemu i nekim mojim osecanjima koja su se za njega rodila nastase i niz pesama ljubavne tematike,mada po meni sve su pesme ljubavne. Opet zahvaljujuci njemu skupih hrabrosti da javno kazem i pokazem ono sto pisem,pa sam tako ,doduse neuspesno, pokusala da udjem u literarnu koloniju koja je sastavni deo manifestacije koja se svakog proleca odrzava u mom mestu,neke moje radove poslah na neke konkurse,nadam se da cu tamo bolje proci..i naravno...BLOG...otvorih ga kao poklon onome koga volim...sto se pokaza kao greska,ali ne od onih fatalnih...Cak ga i obrisah jednom..ali shvatih da cu time opet saseci samoj sebi krila..i da stvari treba da radim samo zbog sebe i nikako zbog drugih, ma kako da su mi dragi i ma koliko da ih volim. Postoje i neke druge stvari koje me okupiraju ,kao astrologija npr. i zbog kojih moja krila polako rastu..ali to je dugotrajan proces,i trebace vremena.Ljubav je najbolji lek,a ja je imam. Neki dan umalo se ne odrkoh iste,tj. ja rasirih ruke da je se odreknem,ali mi nije dozvolio da odem..zato sto zna,i zato sto razume moju dusu..hvala mu na tome. Mozda u neko dogledno vreme osvanem sa nadimkom..Vila kojoj su porasla krila..ili vila sa krilima.. Do tada ...cuvajte svoja krila...ne lomite ih sebi,i ne lomite ih drugima..
