« Volim te cutanjem | Slomljena krila »
Dodji
Srce moje cezne tuguje i vene.
Trebas mi ; kraj mene da se budis,
oci da ti ljubim snene,
i da sa mnom cutis.
Dodji
Dusa moja danima te zove
Zar ne cujes njen glas?
Krik njen cuces i noci ove
u osmehu tvom joj je spas.
Dodji
Telo moje milovanja iste
da ugasis strasti ove plam
zelje ga muce,kinje,tiste,
a ti tamo zivis sam.
Dodji
Sve sto imam dacu tebi;
srce,dusu,telo.
Pozuri,da sutra kasno bilo ne bi.
Dodji k meni moje milo.



Volela bih da te čuje
ili bar da ovo pročita
ako nije srca kamena,
doćiće...
nadam se da ce da procita...srce mu nije od kamena...to znam...
oda nemogucoj ljubavi...ma koliko da ubedjujem sebe da je ta ljubav moguca poraze me cinjenice..
Većina nemogućih ljubavi ostane u domenu nemogućeg...poneke se realizuju.