« SASVIM NEOBICNO OBICNA PRICA | ORAO I KOKOS »
Ne zovem te vise Milo moje
stezem srce ,dusu u lance stavljam.
Cemu? Kad nisam vise milo tvoje
zasto recima dusu da ranjavam.
A pozelim nekad silno,tako jako,
da ti na grudi k'o kap kise padnem,
i ostanem tamo zanavek tako.
Suza,u oko tvoje da mogu da stanem.
Pozelim vetar da sam, il' tek dah topli,
da ti kroz kosu sebe provucem,
pa da ti od miline led sa srca stopim;
u noci hladnoj pod tvoju se ruku zavucem.
I trgnem se i srce svoje izgrdim grdno
sto prebire po srci slomljenih snova
i ranjava sebe nemilosrdno
uvek , ponovo i opet iznova.
I zato te vise ne zovem Milo moje,
mada ces mi za'vek najmiliji biti,
za'vek ce te voleti srce moje
i ako ti vise nisam najdraza ,cemu kriti...?
********************************
Padaju suze nebeske vec danima,
to Andjeli placu mali , za nama.
Ljubav nam nebo pokloni ,najvecu
a mi svega se odrekosmo ,bacismo srecu.
Nadjosmo razloga bezbrojno,
zasto nismo mogli zajedno.
Svako od nas dvoje u svom delu svemira
osta da se sam bori sa gomilom nemira.
Nebo je gresku ucinilo kada je nas spojilo.
Sad samo rane na dusi brojimo.
Krivimo sebe i sve oko nas,
u cutanja bezimo trazimo spas.
Nebo je nas precenilo,
kad nam je ljubav poklonilo,
nemamo snage ni ti ni ja
za bozanski osecaj da se borimo.
Dva srca sama ostase,
jer se rajske srece uplasise.



Tužna pesma uz kišni dan,
sva sam nikakva....
nekako tuga najbolje "stoji" kad kisa pada...a ja trenutno veselih pesama nemam :(((
"svako od nas dvoje u svom delu svemira,osta da se sam bori sa gomilom nemira"
Svaki komentar posle ovoga...suvisan.
Ljubav ah ljubav. Uvek neko vise voli. Neko place a neko ide dalje u neku novu avanturu. Uhhhh
Vilo, razvedri se malo, nikad se ne zna šta donosi sutrašnji dan...
nema za mene sutra
svi moji dani su u juce
tamo gde je sreca moja ostala
i osmeh i radost i sjaj u oku..
ja pocecu opet ziveti
onda kad mi se on vrati
najverovatnije nikada
jer on me ne voli vise..
a ja nemam nacina
da mu se u srce i pod kozu
opet zavucem
i ne mogu...
silom se u tudja srca ne ulazi..
Vilo, to treba "preboleti" uz kuvano vino i neke drage ljude... A sutra postoji, znam to, videćeš
ne pijem vino..dobijem neku vrstu alergije..a dragi ljudi...pa jako malo imam drage ljude...mogu se izbrojati na prstima jedne ruke...usamljenik ja sam koji je pozeleo da voli..i koji je dao sve sto ima..i izgubio sve...sutra postoji samo figurativno...za mene..a i vreme je relativan pojam..
Vilo, ne odustaj od života, jer nikad ne znaš šta ti nosi... baš kada se najmanje nadaš
ne odustajem samo nemam snage da se borim ...
Sunce uvek dođe posle kiše kao što i kiša uvek padne kad joj se najmanje nadaš,
i dan kao dan svaki za sebe ima svoju dušu i svaki dan za sebe piše nove priče,
i niko ne može odgovor dati na te mistične stvari što nas redom sve more ...
ali moraš ići .. dalje ... jer samo dalje i možeš ići.
JA, uvek stoji na kraju svake priče tako da i nakraju te tvoje priče stoji JA tj TI...
Znam da je jako teško početi priču ali je duplo teže završiti je, a kraj je tu, na tvom ramenu...
Ti si počela sa pisanjem te priče ti je i završi...
Samo napiši .... KRAJ