« KAKO SAM SLAVILA SV.NIKOLU | ZA MOG ANDJELA »
Zivot satkan od zelja i snova,
sto jedan po jedan se srusi.
Pa sam sada neka druga,neka nova,
al' tragovi ostase na dusi.
Zalud sanjam snove sada,
dusa u cuda vise ne veruje.
Zalud zelim ljubav da me savlada,
dusa uplasena drhti,strahuje.



Ako nema tragova na duši, nisi živela.Ima ih? Osmeh. Živim, živela sam :)
sanjarenja..ovo napisah davno..pre skoro dve godine..od tada tragovi se mnozili ..
Vilo, prepisala sam ti terapiju, samo ne čitaj nikako ljubavne romane ;)
ha ha ha...necu ..ljubavne romane nikad nisam ni citala..ako izuzmemo romane od Mir-Jam i od Dzejn Ostin :)
Kad se snegovi stanu topiti, nestaju i tragovi sto dusa nosi! Ili... ostaju oni koje dusa zeli da sacuva od zaborava, makar i bolni bili! :)Tek da bi se jace radovala kad dozivi nesto lepo...
Ma kuda hodili za nama ostaju tragovi onog što smo činili, nečinili. Ljubili ,ne ljubili.
Kao neke tragove na snijegu sunce izbriše, crteži na pločniku izblijede. Tragovi na duši najjače ostaju urezani, stoga pustiti vrijeme da ožiljci zacijele, a za to vrijeme neki novi ožiljci urezivaće nove priče. Nadati se bolje i sa ljepšim završetkom i manje bolne.
pozdrav
Сви имају своје ожиљке,свој бол...али мало њих успе овакву песму да напише...
Трагови понекад остану, али то је једини доказ да си живела и волела.
Ako nema tragova, znaci da se nista nije desilo sto zaista vredi, sto treba zapamtiti. Nosi ponosno svoje oziljke... tako ces znati da si zivela, da si ga udahnula u svom punom obliku. A kad dodje neko vredan, voleces ponovo... veruj mi...