Bledo lice Meseca sa neba se smesi.
A Sunce jos miluje vrhove drveca.
U trnjaku Jasen mladu Vrbu tesi,
Sve je mirno,sve blista,na raj podseca.
Brdo u daljini se nazire,
I po njemu prva svetla se pale.
Tek po neko dete od mraka zazire,
Na polju se zute glavice male.
Ptice male lete u toplinu gnezda svog,
I leptiri se po travama skrili,
Samo ja nemam zagrliti kog,
Daleko smo sada, daleko smo mili.



Vilo, uvek rastuzis i mene...
izvini casper..eto sutra jedna vesela samo za tebe...sad mi se spava..poz
Nemoj da se izvinjavas
Ni ja ne pisem vesele pesme
I ja se osecam bas ovako...
tuga je teret koji je tesko nositi..ali da nije nje,da nije tih kilometara sto me dele od duse moje druge polovine ne bi bilo ni pesama mojih..jer odskora ja pisem,tek nesto vise od godinu dana..i najlepse nastanu pesme kad sam najtuznija..a da nije pesam acini mi se ugusila bi me tuga,ugusio bi me osecaj nedostajanja..utesno je znati da bar neko zna kako se ja osecam..hvala
I vise nego sto mozes da zamislis...
Pisi ono sto osecas, bude lakse bar na tren...
Laku noc Vilo....
...ali ćete uskoro biti blizu
tad ga zagrli, čvrsto, čvrsto...
kao da nikad neće više otići...
anam ti si jedna veoma optimisticna osoba..tvoji komentari oboje dan
Život je suviše lep,
projuri dok pomisliš...
nema smisla trošiti ga na ono ružno iz naše prošlosti...
I uvek, postoji svetlo na kraju tunela, ma kako tunal bio dugačak:)))
kažem ja...obojiš dan svojom pozitivnošću..hvala anam...mada je ovaj moj tunel jaaaako dugačak...
Svakom se čini da je njegov tunel najduži...
U mnogima, sigurna sam, ne bi želela da budeš:)
I život bi bio mnogo dosadan kad nam sve bilo samo med i mleko:))
Nije da ne bih volela, ali moraš biti totalno šašav da pomisliš da je to moguće:)))
ja imam običaj da kažem da nije muka i problema umrli bi od dosade dok gostujemo na ovoj planeti.:)