« U SMIRAJ DANA | MOŽDA »
Kada ti ruža u bašti procveta
i lepotu samo tebi da,
ti je poljubi nezno i njoj reci
" O Predivna"
Jer život ruže kratkog je veka
i možda ona na taj poljubac čeka.
A ja sam ruža neke čudne sorte,
sama na vetru stojim.
Puštam neka me šiba i bije,
a života se bojim.
Ti mene zagrli
predivno moje.