Volelea bih da ti rukom taknem obraze,
i oci poljubim jutrom snene
pa da osmehom porazim poraze
saznanjem da volis samo mene.
I ponekad pomislim da sretosmo se
u pogresno vreme i zao cas,
jer ne mozemo da izborimo se
sa svim mukama sto razdvajaju nas.
Ne mozemo mila ljubavi moja
ni ovu razdaljinu smanjiti.
Ponekad mi je tako tesko biti tvoja
samo zato sto te ne mogu ljubiti.
I kazu mi:" ne brini vise
ljubav na kraju pobedi sve
jer duga dodje posle kise
tako i on ljubice te."
A ja se bojim da ce vreme
sto prolazi nemilosrdno
odneti svu mladost i osmeh iz oka mog,
pa kad se budemo sreli konacno
kraj mene procices
i cekanje bice uzaludno svo.
I ispunjena strahom ledenim
posrcem i padam u bolu svom
no ipak, cekam i molim
molim da ti jednom taknem obraze
i osmehom porazim poraze
jutrom da ti oci poljubim snene
i ti snenu zagrlis mene.



ovo je trebalo da izgleda kao pesma a ne kao prica..sta se desilo pojma nemam...
I ovako napisano lijepo je...Naravno da je najljepse osmjehom poraziti poraze,samo to je tesko uciniti...
Podsjetila si me na nesto sa recenicom:"Ponekad pomislim da sretosmo se u pogresno vrijeme i zao cas..."-sa ove vremenske distance znam da je bilo pravo vrijeme samo nismo bili pravi mi...
"porazim poraze"
Sjajno receno.
Ja sam stara cekalica duge, i mogu ti reci, koliko god to surovo zvucalo da duga traje samo tren... nazalost!
ma pogresno je vreme...a mi smo pravi..ustvari vreme ce pokazati dal smo pravi..a duga..ma koliko kratko trajala...vredi je cekati,pa kad pogledamo realno i zivot ovaj je samo tren..tek bljesak maleni...