« OSMEHOM DA PORAZIM PORAZE | VREME »
Ako ipak dodje jednog dana,
i pita te gde sam
reci: "" Ona je otisla sama
gde ? ja ne znam"
Ako na kucnom pragu stane,
i pita te dal bila sam srecna
reci: "Smesila se kad zora svane
tren jedan,ta ni sreca nije vecna".
Ako rukom moj jastuk takne
i pita dusa njena dgde je sada
reci mu : "Ceka zoru da svane
i na nebu o tebi sanja'.



Prelepi stihovi ali vrlo tuzni...
Dobro jutro,
nadam se da će ti danas doći, bar na kaficu:)
Nece doci....
Nikada ne dodju...
Nikada ne pitaju....
Znam da sam surova, znam da se mnogi nece sloziti sa mnom, znam da cu nekog naljutiti ovim komentarom, ali isto tako znam da je bas tako kako sam rekla.
Pozdrav!
Zora kod mene svanula , njega nema ( mozda sutra dodje ?) ; nego , ajmo mi lepo na kaficu , bice lakse...:)))
jednom si napisala,nešto o tome,kako ne možeš vekovima gledati i voleti samo Nekog posebnog,tek kad shvatiš da postoje i drugi oko vas...doći će ti opet :-*
razum zna...ali srce...a to dvoje nikako da se sloze..