« AKO DODJE | NESTO DRUGACIJE.. »
Jos ce puno vode rekama proteci,
i puno ce puta Sunce ustati i leci,
pre nego se u oci tvoje zagledam,
pre nego ti ruke svoje dam.
I puno ce kisa jos pasti,
snegovi beli krovove pokrice.
zivot ce od nas radosti krasti,
al' srce zaboraviti nece.
A kad nam zivot sa lica mladost odnese,
i kose nam kao sneg postanu bele,
ja bicu srecna ,sto tebe mi donese
moje oci stare bice vesele.
Kad oci sklopim,da Bogu dusu predam,
moja zadnja misao ka tebi ce da poleti.
Tu misao nikome ne dam,
u najcrnjoj tami k'o Sunce mi svetli.
Zadnja misao,mog zivota san,
da podelim zivot s tobom i zadnji dan



Rasplaka me tekst.
I tako sam bila sva rastrojena...
Divno...:(
izvini...nije mi namera da bilo koga rasplacem..
Ja ipak volim da ne bude zadnja misao, nego svaka misao... i da ne čekam baš dugo:)