« Zasto Vila bez krila? | PUSTE ZELJE ,PUSTI SNOVI »
Na grani list nepomicno stoji
u ovo jutro Sveto i sneno,
kao da svoje poslednje minute broji
mirno, dostojanstveno,nemo..
Sunce kao svedok sa neba se pomalja
dok sa grane list na zemlju pade,
zut,jadan i sveo.
I niko za njim ni suzu da pusti
a bio je nekad mlad,zelen i veseo.
U zaborav listak vetar ce odneti
i zima svojom belinom prekrice sve;
sve je samo igra zivota i smrti
kojoj nikada ne mozemo reci ne.
I donece prolece novi listak neki
sto ce na grani zelen ponosno da stoji,
ne znajuci da tamo dole
usud zao i preki sudbinu mu kroji.
Ne znajuc da ce i on u dan Sveti
pasti u igri zivota i smrti.



Vilo, opet tuga.....
casper...ovo je moj prvenac...prvu pesmu koju napisah i posle su iz grudi prhnule pesme kao ptice...bese oktobar 27. i lepa jesen bese..mada me tuga danas zagrlila bas bas..al dobro...valjda ce me kuvanje paradajza razveseliti :)
Kazes 27.oktobar...koliko mi se cini dan Svete Petke...jesen uvijek doprinosi tuznom raspolozenju...
И онај што умире, гине да би млади израстао. И то је љубав како је причалица види. Поздрав!**
Vidim da te ona maslina s opadajućim lišćem inspirisala za tužnu pesmu..Ali danas je dan za osmeh, i da krila počnu da ti rastu!