Skrusena pred Tobom stojim
svetiteljko moja mila,
za dusu Te svoju molim
da vratis joj mir, da bude sto je bila.
Molim Tebe ,sve Svece ,Andjele i Boga,
za oprostaj greha srcu sto voli.
Pomozite da ljubav iscupam iz srca svoga,
da prestanem da ga volim ,dusa vas moli.
Ne znam vise sta radim,
zbog ljubavi ove dusa mi se kida.
Od kad mi Bog za njega ljubav u srce posadi
dusa nad sobom jeca i rida.
Uplite svece da mi svetle u mraku,
da dusu moju ne ganjaju vise djavoli crni.
Ne zelim da skoncam u paklu,
pomozi mi Svetiteljko,dusu moju u Nebo vini.
Molim vas ,vratite mi mir i spokoj,
da zvezda opet umom oku zablista.
Dusa ova zeli otici u raj,
ali nije vise dovoljno cista.
Skrusena stojim pred Tobom
svetiteljko moja draga.
Boze, Ti znas sta je u srcu mom,
pomozite mi ja vas molim, pomozite sada.
******************************************
Gledam kako se jutro radja,
iza brda se zora rumeni.
Za nama je jos jedna svadja,
nema vise sta da se kaze,od bola se zanemi.
A nekada si me ljubio strasno,
u nocima zimskim ,hladnim i belim.
Po meni padali su poljupci slasno,
k'o pahulje bele leteli su poljupci tvoji.
Topila sam se u zagrljaju tvom,
gorela od ljubavi plama.
Sad se tuga naselila u srcu mom,
ostadoh opet potpuno sama.
I skripuce sneg pod stopama mojim,
u noci ovoj snegom zavejanoj.
Ledi me hladnoca sa usana tvojih,
sta davao si meni nekada,sada dajes njoj.

Ne zovem te vise Milo moje
stezem srce ,dusu u lance stavljam.
Cemu? Kad nisam vise milo tvoje
zasto recima dusu da ranjavam.
A pozelim nekad silno,tako jako,
da ti na grudi k'o kap kise padnem,
i ostanem tamo zanavek tako.
Suza,u oko tvoje da mogu da stanem.
Pozelim vetar da sam, il' tek dah topli,
da ti kroz kosu sebe provucem,
pa da ti od miline led sa srca stopim;
u noci hladnoj pod tvoju se ruku zavucem.
I trgnem se i srce svoje izgrdim grdno
sto prebire po srci slomljenih snova
i ranjava sebe nemilosrdno
uvek , ponovo i opet iznova.
I zato te vise ne zovem Milo moje,
mada ces mi za'vek najmiliji biti,
za'vek ce te voleti srce moje
i ako ti vise nisam najdraza ,cemu kriti...?
********************************
Padaju suze nebeske vec danima,
to Andjeli placu mali , za nama.
Ljubav nam nebo pokloni ,najvecu
a mi svega se odrekosmo ,bacismo srecu.
Nadjosmo razloga bezbrojno,
zasto nismo mogli zajedno.
Svako od nas dvoje u svom delu svemira
osta da se sam bori sa gomilom nemira.
Nebo je gresku ucinilo kada je nas spojilo.
Sad samo rane na dusi brojimo.
Krivimo sebe i sve oko nas,
u cutanja bezimo trazimo spas.
Nebo je nas precenilo,
kad nam je ljubav poklonilo,
nemamo snage ni ti ni ja
za bozanski osecaj da se borimo.
Dva srca sama ostase,
jer se rajske srece uplasise.

kao kisa novembarska niz golo granje.
Drzimo jedna drugu za gusu,
trenutno je nereseno stanje.
Davi ona mene i ja davim nju
ko ce na kraju ziv ostati tu?
Podvice rep tuga to znam
kad joj deo duse dam.
Kad isplacem suza reku
i napisem jos pesmu tuznu neku.
Dosadila sam vise i narodu i Bogu
sta da radim kad bez tuge ne mogu.
Postoji meni drag neko
koji bi znao tugu da brise
al on je od mene sada daleko
eh tugo moja i ne voli me vise.
Zbog toga me tuga ledi i kvasi
umesto osmeha suza mi lice krasi.

Budi se jutro novembarsko nad gradom,
u sumaglicu se ogrnuse brda.
Besciljno gledam pred sobom,
dok tiho list sa oraha zlatna pada.
Iz odzaka na krovu se gust dim vije,
i vrabci se pod strehom skrise,
sve je isto, a nista isto nije,
nije isto od kad me on ne voli vise.
Moj zivot bez njega je tek jos jedan
list sto sa grane na zemlju pada,
zut, bez zivota,sveo i jadan,
sto se vetar zivota s njime grubo igra sada.
Dok lisce oraha zlatna pod stopama susti mojim,
korakom teskim ulicu prelazim.
znam , zauvek cu da ga volim,
a ipak od njega putem svojim odlazim.

U dusi hladno,u srcu mrak crn.
Besne mecave, sneg veje;
od tvojih reci ledeni u srcu trn.
Nema ljubavi da mi dusu greje.
Mogu da razumem to sto me ne volis vise,
tu se razum ne pita puno;
srce svoje razloge ima i zakone pise;
zalud, to znam, te molim za ljubavi zrno.
Al' shvati i ti agoniju moje duse,
bez ljubavi tvoje sve gubi sjaj.
Nista mi ne treba , nista necu vise!
Mom zivotu tu je kraj.
Nije to pretnja ,ni patetika
vec istina sto kao krik iz duse izlece.
Ljubavi tuzne ja postah slika.
Niakada u grudima vise prolece.

tuga....ta moja verna druga...
druzimo se ona i ja odavno..
otkad me Ti ne volis tu je stalno.
Ti si jedini koji znas
kako tugu od mene da oteras.
Ali neces...a i sto bi?
kad me ne volis
nije ti stalo i bitno ti nije
dal me radost grli
il me tuga u zagrljaju krije..

Dal' da joj kazem ,il' da precutim
ono sto dusa danima skriva?
Odavno vec nesto slutim,
danima srce te zene me sniva.
Ako joj kazem sta srce krije,
dal' ce otici od mene tada?
Il' ce pozeleti sa usana da pije,
casu gorcine i casu jada?
Jer nisam ja covek za nju,
zalud ljubav u srcu njenom zri,
nisam ja covek za jednu zenu,
da veran joj budem ne mogu obecati.
K'o leptir nestasni letim ja
i svaki bi cvetak da omirisem.
Dal' na to je spremna zena ta?
Da ljubim je jednom i nikada vise

Obecah da cu ti doci jedan dan
i da cu te cekati u narednom zivotu
da ti svoje ljubavi racun dam,
da naplatim sve svoje suze,uzdahe,boli i tugu.
A ako kojim slucajem umrem pre tebe,
dusa moja,tvojim stazama ce ici.
Odreci cu se raja i spasa za sebe
samo da bih mogla saputati ti u gluvo doba noci
stihove pesme: "O ne, nemoj mi prici!"
Tek da znas da nisi lud. To sam samo ja,
jos jedna ocajnica sto joj dusu zdrobi.
Bice to moja mala slatka osveta;
mrtva, dusu tvoju cu da zarobim.
Pa da poludis zbog mene,da me se zazelis jako,
da miris kose moje osetis u vazduhu sto dises
i da mres,lagano da mres,u bunilu tako,
kao sto ja svake noci mrem i uzdisem.
Pa kad dusa tvoja pred moju stane
da te, kao ti mene,pogledom prezrem hladnim
i kazem ti: "e sad je malo kasno
sve si vatre ugasio u meni."
A doci cu ti i u kucu jedan dan
ti neces ni znati ko sam
mislices tek putnik namernik neku..
Doci cu ,da me zelja mine,
da te vidim , makar iz daljine,
da miris tvoj dusa upamti
da te lakse nadjem.
Pa da ti se ocajna osvetim
i sebe na prokletstvo vecno osudim.

dok se kapi,niz grane slivaju,od kise.
Zagledana u ravnicu,kroz prozor,sneno,
pitam se dal cu te ljubiti ikada vise.
Istupih u trenutku zaslepljena,iz tvog zivota,
ponesena na krilima besa,tuge i bola,
pokusah da srusim mostove i zatvorim sva vrata,
htedoh da ugusim ljubav sto je za te cvala.
Pa prosuh po tebi reci bezdusnicke,grube
sto pustos u dusi tvojoj napravise,
sva kajanja smisao sada gube
svako izvini i oprosti ne vredi nista vise.
Al dobrota tvoja opet zasja u punom sjaju
i dusa tvoja cista mi opet oprosti ludosti sve.
Usne moje ti se opet nesebicno daju
al ipak nije vise isto ,kao sto je bilo pre.
Ostase tragovi na dusama nasim
od reci ledenih sto bez milosti ih prosu,
pa sad se sve nesto plasim
da ce zar ljubavi nase led taj da ugasi.

Prognani Andjeo iz raja
nema snage da poleti
krila njegova nemaju sjaja
ni u snovima vise ne leti.
Tuzna je to slika
Andjeo sto spustenih krila stoji.
Nekada sjajnog,a sada bez lika;
sopstvene senke on se boji.
Leteo je nekada obasjan,
ljubavlju Bozijom bezmernom,
sad po zemlji hoda jadan,
ophrvan zlom ljudskim i jadom.
Usudi se Andjeo svetli da zenu voli,
zenu obicnu ,ljudskoga roda.
Svirepa ,samo mu zada boli,
zavede Andjela pa djavolu dusu proda.
A Andjeo osta slomljenih krila,
bez nade da ikad poleti
ej ti zeno prokleta bila
nek ti se Nebo celo osveti.

Prognani Andjeo, ja sam, iz raja
moja krila nemaju sjaja.
Nemam snage da poletim,
nemam snage ni da se setim,
kako sam nekada leteti znala
tamo visoko u Bozijem sjaju.
Sad mi se djavoli zlurado svete,
ne mogu bezati ni kad bih htela.
Zelje i strasti mi ne daju
da setim sa kako je lepo bilo u raju.
Zelje me muce ,strasti me lome
kao sto vetar lomi cvetak mali.
Da budem svoja na svome
osecaji ljudski mi ne bi dali.
Odavno nisam Andjeo svetli,
krila su moja u blato pala.
Zloba ljudskog roda mi preti,
da joj se otmem suvise sam mala.
I postajem ,ne covek, vec prokleta zena,
sto u seni coveka odvec hodi.
Na pokornost njemu osudjena,
a dusa se ova ko Andjeo rodi.

Nisam ja ljubomorna na tebe i nju,
znam da ona za tebe ne postoji vise.
Niti se bojim da ces je pustiti tu
kod tvog srca blize.
Nisam ljubomorna na mladost njenu,
ni osmeh sto joj lice krasi.
Ta mladost je tek sveca na vetru,
koju vreme dogoreva i gasi.
Ljubomorna jesam na ono sto ste bili,
na tvoje ruke u kosi njenoj.
Na osmeh i sjaj u oku sto je sjao
dok si je kraj sebe usnulu gledao.
ljubomorna sam na ljude znane i neznane
sto te na ulici srecu.
Oni te ne znaju bolje od mene,
a ja te mozda nikada ni videti necu.

Oblaci kao brodovi,
vetrovi ih nose ko zna gde
po plavoj nebeskoj pucini.
Pod njima laste lete svoj let
nad krivim putem reke
u kojoj mesto vode talasa
trave se talasaju meke.
O! Reka kakva to je!
reka od cveca i leptira malih
sto ih vetar topli miluje.
Tu sasvim blizu na obali,
druzina umornih suncokret se njise
preplanuli od sunca ka zemlji glave povise.
Veselo tik uz njih, grupica mladih kukuruza
ka nebu svoja tela dizu..
Vetar,vragolan stari
kroz njih katkad se proseta,
zagolica ih samo tek da zasuste.
I suma...ta misteriozna dama,
gordo stoji odevena u najlepse zelene boje.
Sunce greje i navaljuje na svet toplotu svoju,
jos malo, jos jedan Avgust je na izmaku,
jos jedno leto svoje poslednje dane pise,
da ode da se ne vrati nikada vise.
Rasprsice se brodovi beli sa neba..
I za sive zavese skrice se Sunce
Laste odletece na jug..
nestace trava i cveca talasi
i neko ce obrati suncokret zut..
Suma..prosarace jesen njene haljine,
i sve ce nestati sto sad oci gledaju moje.
Sve pokrice snegovi beli..
Samo tuga...tuga ce ostati..

Znas li ti? Dal slutis bar?
Mojih snova reku i jezera zelja..
Dal osetis ponekad na usnama zar?
Dal su moje zelje ,bar deo tvojih zelja?
Dal sanjas san o nama?
O nocima punim strasti...
Dal i tebi ponekad je u dusi tama?
sto od zelje se te ne mozes spasti..
Da odes sto dalje od mene
dal pozelis ponekad?
jer ces daleko negde sebe da spases..
Al ipak znas da ce dusa da ti svene;
znas da ljubav nece prestati nikad
pa i ti ,kao i ja...ipak ostajes..

Sada znam..mada boli strahovito
i na delove mi dusu kida
sve je san,kao more valovito
ti i ja par necemo biti nikada.
Nikada ti i ja zajedno necemo biti.
Nikada tvoji prsti u mojoj kosi nece zaspati.
Nikada necu osetiti tvog poljupca slast.
Nikada dodir tvoj nece probuditi moju strast.
Ti i ja i ja i ti nikada nece prerasti u MI.
Ja cu ovde sama ostati
Sam ces tamo biti ti.
Nije nama sudjeno..
da nas spoje,Bogovi se plase,
zbog jacine ljubavi nase..
sada znam..al kasno
jel srce moje davno je kod tebe..
sada znam sada mi je jasno...
